NAZAD NA SAJT IMPRESUM NOVI BROJ STARI BROJEVI PRETPLATA KONTAKT
 

Početna


Nazad na sadržaj

Prof. dr Gordana Stokić Simončić
Univerzitet u Beogradu, Filološki fakultet
Katedra za bibliotekarstvo i informatiku
gordana.stokic@yahoo.com

Miljana Todorović, MA
Univerzitet u Beogradu, Matematički fakultet
miljana@matf.bg.ac.rs

Deset godina nastave menadžmenta
na Katedri za bibliotekarstvo i informatiku u Beogradu


Sažetak
Deset godina nastave menadžmenta na Katedri za bibliotekarstvo i informatiku Filološkog fakulteta u Beogradu navodi na zaključak da su studenti ovim kursom dobili mogućnost da bolje razumeju procese rada u biblioteci i steknu ona znanja iz domena upravljanja bez kojih nije moguće kvalitetno profesionalno angažovanje u savremenim organizacijama.

Rad prati razvoj ove nastavne oblasti, od ideje o izdvajanju u posebnu celinu, preko nastojanja da se obezbedi odgovarajuća literatura, do inovacija kakve predstavlja uvođenje bloga kao pomoćnog nastavnog sredstva. Širi društveni kontekst: proces društveno-ekonomske i političke tranzicije, reforma obrazovnog sistema, prilagođavanje Bolonjskom procesu, proces akreditacije, kriterijumi za vrednovanje naučno-istraživačkog rada na univerzitetu, prepreke u profesionalizaciji bibliotečke delatnosti, nizak nivo informacione pismenosti, predstavljaju tek naznačeni, ali određujući okvir ovog razmatranja.

Ključne reči: menadžment u bibliotekama, nastava, studenti bibliotekarstva, Katedra za bibliotekarstvo i informatiku, Filološki fakultet u Beogradu, Bolonjski proces

Uvod

Ako želite da upravljate ljudima ili da nadgledate njihov rad, ako imate sklonost ka analizi radnih situacija i rešavanju problema, ako uživate u donošenju odluka, volite da usmeravate, koordinirate i utičete na druge ljude, ako uspeh merite visinom prihoda i očekujete da vas dobro plaćaju, ako verujete da se napredovanje u poslu postiže na osnovu zasluga, ostvarenih uspeha i najboljih rezultata – vi, zapravo, pokazujete opšte menadžerske sposobnosti. Slične sklonosti imaju menadžeri svih tipova organizacija, pa i oni koji se bave rukovođenjem u bibliotekama.

Bibliotekara-menadžera ima u svakoj biblioteci: oni najčešće rade na nekoliko zadataka odjednom, pojedinačnim problemima posvećuju se na kratko, radno vreme im je iscepkano i uvek nedovoljno, a odgovornost ogromna u odnosu na odluke koje moraju da donose brzo i hrabro. Slažući se sa poznatim stavom da se menadžeri ne rađaju, nego da se upravljačke veštine uče i stiču, razmotrićemo primer nastave menadžmenta na Katedri za bibliotekarstvo i informatiku Filološkog fakulteta u Beogradu.

Kako je počelo?

Kada su, 1997. godine, među srpskim bibliotekarima organizovani prvi razgovori o menadžmentu u bibliotekama, problematika je zaposlenima u njima bila potpuno nova. Reči menadžment i menadžer bile su već u upotrebi u svakodnevnoj poslovnoj praksi, ali ne i u domenu bibliotekarstva. Stoga su prva istraživanja na temu menadžmenta u bibliotekama morala da krenu od određenja pojma i obuhvata menadžmenta uopšte. Prelistavanje beležnica iz tog vremena, onih pravljenih pre Interneta – rukom i uz prepisivanje brojnih citata – otkriva da je domaća literatura vezana za opšti menadžment bila dosta konfuzna i ne preterano originalna. U nekoliko narednih godina, međutim, ona se toliko uvećala i kvalitativno napredovala, da je, sama po sebi, svedočila o promeni društvenog i ekonomskog modela u Srbiji, odnosno o ponovnom procesu prvobitne akumulacije kapitala, čija je posledica, i u svetskim razmerama, bila pojava menadžera i menadžmenta kao discipline. Objavljivanje prevoda najkompetentnijih svetskih autora i pojava niza domaćih udžbenika, na samom kraju XX veka, išla je uporedo sa otvaranjem niza državnih i privatnih fakulteta za menadžment u Srbiji.

Predavanja iz oblasti bibliotečkog menadžmenta počela su na Katedri za bibliotekarstvo i informatiku Filološkog fakulteta u Beogradu školske 1999/2000. godine. Do tada su se, u različitom obimu i u različitim kontekstima, pojavljivale u nastavi teme upravljanja, ali su tada prvi put one grupisane u jednu celinu. Skromni počeci, obeleženi nepostojanjem domaće literature na tu temu, velikim teškoćama u nabavci strane literature i jezičkom barijerom koju je ona postavljala studentima, kompenzovani su njihovim izuzetnim interesovanjem za menadžment kao disciplinu, brzim prihvatanjem stručne terminologije i spremnošću na diskusije. Takođe i upornim nastojanjem predmetnog profesora da za ovu materiju obezbedi priručnik , aktuelne primere iz strane i domaće bibliotečke prakse, interaktivnu nastavu i kvalitetnu praksu. Deset godina kasnije, kada se za studente osnovnih studija bibliotekarstva i informatike na Katedri organizuju dva obavezna jednosemestralna kursa (Procesi upravljanja u bibliotekama u šestom semestru i Odnosi biblioteka s javnošću u sedmom), a na master studijama jedan izborni (Upravljanje ljudskim resursima u bibliotekama), u Srbiji još ne postoji jasna svest o potrebi profesionalizacije bibliotečke delatnosti, ali je svakim danom sve veći broj diplomiranih bibliotekara-informatičara koji zauzimaju menadžerske pozicije.

Šta o menadžmentu u bibliotekama kaže predmetni profesor?

Biblioteke su servisi društva, a mogu opstati samo ako se razvijaju uporedo sa društvom, ako govore jezikom svoga okruženja i odgovaraju na potrebe zajednice. Savremeno okruženje biblioteka insistira na efikasnosti, efektivnosti, liderstvu, kvalitetu i komunikaciji, pomerajući se ka društvu znanja kao nastupajućoj društvenoj paradigmi. U bibliotekama poznavanje i primena procesa upravljanja: planiranja, organizovanja, vođenja, kontrole i evaluacije, vodi većoj usmerenosti na korisnike i zadovoljenju njihovih potreba. Upravljanje bibliotekama ovim se principima izvodi iz domena nagađanja i improvizacije, a cela organizacija okreće se okruženju sa kojim stupa u brojne, obostrano korisne odnose.

Nastava menadžmenta vodi studente boljem razumevanju procesa rada u bibliotekama, sticanju neophodnih znanja o okruženju u kojem biblioteke rade i racionalnijem sagledavanju doprinosa koji one mogu da pruže ukupnom društvenom razvoju. Posebnu pažnju potrebno je usmeriti na proces planiranja, strategije razvoja, ljudske resurse i kulturu organizacije kao ključne elemente za neophodno prestruktuiranje srpskih biblioteka i njihovo bolje pozicioniranje u društvu.

Najveći broj studenata na Katedri nema prethodnog radnog iskustva i njima nije lako držati nastavu menadžmenta. Mnogo bolje na ovu nastavu reaguju oni studenti koji su već zaposleni, a pogotovu oni koji već rade u bibliotekama. Njima radno iskustvo omogućava da diskutuju tokom časova: ostali u ogromnom broju samo slušaju. Bolonjska reforma obrazovanja nije doprinela tome da na časovima imamo veći broj studenata spremnih za interaktivnu nastavu. S druge strane, sem malog broja odlikaša koji sa istom ozbiljnošću pristupaju svakom ispitu, studente možete vrlo jasno podeliti na "istoričare" i "menadžere". Sticaj okolnosti da isti nastavnik predaje istoriju knjige i biblioteka i menadžment, pruža mogućnost da se prate one lične sklonosti koje će uobličavati njihov profesionalni profil.

Uspešna praksa iz predmeta Menadžment u bibliotekama podrazumeva veoma ozbiljno angažovanje kadra u bibliotekama, njegovo znanje i slobodno vreme. Da se ne bi pokazala kao kontraproduktivna, ona mora biti dobro osmišljena, sa jasnim zadacima i ciljem, te stalno nadgledana. Iskustva studenata su različita, a od onih loših, sam se nametnuo spisak biblioteka u koje studente ne treba slati. Nešto drugačiji kontakt sa strukom predstavljaju povremena gostovanja rukovodilaca biblioteka na časovima menadžmenta, gotovo redovno puna dobre energije, entuzijazma i istinske posvećenosti.

Petnaest radnih nedelja u semestru, sa dva časa predavanja i dva časa vežbi, prethodnih godina održavao je jedan profesor, brinući u proseku o oko 30 studenata, njihovim seminarskim radovima, praksi, proveri znanja, referatima na času... Školske 2009/10. angažovan je saradnik u nastavi – student doktorskih studija – kao ispomoć. To je omogućilo širenje aktivnosti na unapređenju nastave.

Šta kaže saradnik u nastavi?

Zahvaljujući nastavi menadžmenta na Filološkom fakultetu u Beogradu, studenti bibliotekarstva imaju priliku da iz potpuno drugačije vizure upoznaju bibliotekarstvo i rad u biblioteci. Do tada, kroz ceo niz predmeta uče osnove bibliotekarstva, istoriju knjige, računarsku pismenost, učeći da rad u biblioteci zahteva od budućeg bibliotekara da bude dobar katalogizator, klasifikator, informatički potkovan... Poslednje, bolonjske generacije, uz niz izbornih predmeta, slušaju i nastavu iz oblasti muzeologije i arhivistike, ali ni to nije dovoljno. Umeće organizovanja, planiranja, vođenja poslova, izražena komunikativnost, sklonost racionalizaciji radnih operacija, evaluaciji, efikasnosti i efektivnosti, samo su neka od znanja koje na časovima menadžmenta pokušavamo da razvijamo.

Studenti obično smatraju da dobijaju previše teorije, a malo prakse. I ove godine su, zbog toga, dobili priliku da učestvuju u nastavi predstavljajući na vežbama istaknute teoretičare menadžmenta, uz diskusiju sa kolegama i saradnikom u nastavi. Međutim, izgleda da studenti nisu često raspoloženi za interaktivnu nastavu, iako imaju bolje uslove i pogodnosti nego ranije. Za razliku od nekadašnjih studenata, koji su teže uspevali da pronađu odgovarajuću literaturu, koja je uglavnom bila na stranim jezicima, to studentima danas ne predstavlja problem. Blog, zapravo Veb nastavni korpus, koji smo pokrenuli ove školske godine, omogućava svakodnevnu komunikaciju nastavnika, saradnika i studenata, ali pruža i brojne druge pogodnosti . Zadatak bloga u tekućoj 2009/10. školskoj godini bio je:

a) da se studenti na Katedri za bibliotekarstvo i informatiku upoznaju sa ciljevima i načinom organizovanja kursa, načinom vrednovanja postignuća studenata i literaturom, ne samo neposredno – na predavanjima, nego i u vidu dinamičnog, lako dostupnog elektronskog podsetnika ili vodiča;
b) da se studentima približe dragoceni izvori građe koja se nalazi u otvorenom pristupu na Internetu i da se, preko proverenih i pouzdanih izvora, podstakne upotreba Interneta u obrazovne svrhe;
v) da se donekle ublaži zaista loša tehnička opremljenost Filološkog fakulteta i nepostojanje nastavnih alata i sadržaja na intranetu;
g) da se kurs učini javnim preko medija koji je u otvorenom pristupu i omogućava drugim zainteresovanim studentima Filološkog fakulteta uvid u problematiku, način organizovanja nastave, zahteve i ciljeve ovog kursa;
d) da se populariše nastava sa Katedre za bibliotekarstvo i informatiku i izvan Filološkog fakulteta;
đ) da se obaveštavanje studenata učini brzim i efikasnim.

Generalni zaključak o upotrebi blogova – stečen posmatranjem kada su u pitanju studenti prve godine , a anketiranjem kada su u pitanju studenti treće godine – jeste da studenti nedovoljno koriste ovo pomagalo u nastavi:

- samo izuzetno studenti su redovno pratili poslednje postove, koji su, međutim, postavljani unapred da bi im omogućili da na čas dođu već pripremljeni za metodsku jedinicu;
- samo izuzetno studenti su predlagali korisne linkove, tj. tragali za izvorima na Internetu koji bi mogli biti postavljeni na blog;
- blogovi su bili najkorisniji onim studentima koji su i inače bili zainteresovani, nezainteresovane nisu u znatnoj meri animirali;
- važnost bloga studenti su shvatali sa približavanjem ispita, kada je neophodno gasiti vatru, tj. brzo nadoknaditi praznine u beleškama;
- studiozniji pristup blogu mogao se primetiti kod studenata treće godine;
- studenti generalno dobro reaguju na foto i audio zapise: sa svojim skromnim korisničkim iskustvom u skromno opremljenim srpskim bibliotekama, oni preko postova na blogu stiču novo iskustvo, a to iskustvo bilo bi i znatno upečatljivije kada bi tokom nastave bilo moguće koristiti Internet direktno;
- studenti poseduju vrlo neujednačen nivo poznavanja računarskih veština i, naročito studenti prve godine, imaju problema da počnu da koriste blog;
- mlađi nastavni kadar, asistenti i saradnici na Katedri, sa oduševljenjem su pozdravili blogove, smatrajući da su sadržajni, interesantni i praktični.

Studenti stiču pravo da izađu na završni usmeni ispit tek kada ispune svoje predispitne obaveze. Predispitne aktivnosti obuhvataju: pohađanje nastave, seminarski rad, praksu, usmeno izlaganje studenata i test, koji se radi po završetku kursa. Maksimalni broj bodova, koji je moguće dobiti na predispitnim aktivnostima je 45, dok usmeni ispit nosi do 55. Teme za seminarske radove dobijaju u dogovoru sa predmetnim profesorom, sa kojim su u stalnoj komunikaciji do izrade rada. Kada je reč o usmenom izlaganju, studenti dobijaju zadatak da urade prezentaciju jedne znamenite ličnosti menadžmenta, nakon čega sledi diskusija sa kolegama i saradnikom.

Poštujući želje studenata, ove godine organizovana je u Biblioteci grada Beograda petodnevna praksa, koja je trebalo da: 1) snimi stanje i načini shemu organizacione strukture biblioteke i 2) snimi i analizira procese komunikacije među zaposlenima. Na taj način, studenti su imali priliku da sve ono o čemu se govori na časovima primene u konkretnoj situaciji.

Šta kažu studenti?

U anonimnoj anketi koju su u maju 2010. popunjavala 22 studenta treće godine, dobijeni su zanimljivi rezultati. Na pitanja o tome kako je nastava menadžmenta upotpunila njihova prethodno stečena znanja, 54% studenata odgovorilo je da im je pružila potpuno nov pogled na rad biblioteka, 86% da sada imaju znatno jasniju sliku o organizacionoj strukturi i procesima rada u bibliotekama, a čak 95% da imaju jasniju predstavu o menadžmentu kao disciplini.

Gotovo 72% studenata smatra da bi bilo dobro imati više praktične nastave. Pod takvom nastavom, međutim, ne podrazumevaju svoje obavezne prezentacije na vežbama (ove školske godine posvećene pojedinim istaknutim teoretičarima menadžmenta). Prezentacije koje su profesor i saradnik u nastavi, sem u 3-4 slučaja, smatrali nedovoljno uspešnim, i sami studenti ocenjuju tako: 68% studenata smatra da je tek poneka bila korisna. No, zamoljeni da sumarno ocene prezentacije ocenama od 1 do 5, oni su ih ocenili prosečnom ocenom 4!

Praksa u Biblioteci grada Beograda, tokom koje je trebalo da se bave organizacionom strukturom biblioteke, sistematizacijom radnih mesta i komunikacijom među zaposlenima, bila je test i za studente. Boravak među starijim kolegama sa kojima su upriličeni razgovori i za koje su pripremljene dve ankete (za zaposlene i za rukovodioce) bio je prilika da se oprobaju kao istraživači i timski igrači, ali i da progovore o generacijskom jazu, bibliotečkom profesionalizmu i imidžu bibliotekara. Ukupni rezultati prezentovani su i analizirani pred rukovodstvom BGB, u prisustvu predmetnog profesora i svih studenata. Komentarišući organizovanu praksu u anketi koju su sami popunjavali, 59,09% studenata ocenilo je da sada bolje shvata neophodnost profesionalizacije bibliotečke delatnosti kod nas, a 36,36% studenata istaklo je da im je praksa pomogla da shvate međuljudske odnose u bibliotekama i statusne probleme bibliotekara. Interesantno je i da, među znanjima koja pruža oblast menadžmenta, studenti najviše vrednuju ona organizaciona i komunikaciona, vezana za međuljudsku poslovnu komunikaciju i za upravljanje kadrovima.

Dok je četvrtina ispitanih studenata u potpunosti zadovoljna ukupnom organizacijom nastave, ostali imaju predloge za unapređenje. I dok polovina traži više praktične nastave, 10% traži više teorijske; dok 54,4% tvrdi da im blog izuzetno pomaže u radu, a 27,27% da im pomaže delimično, niko od njih nije se javio sa bilo kakvim predlogom ili novim materijalom za unapređenje bloga.

Zaključak

Nastava na univerzitetu je živ organizam, koji se razvija ne samo sa znanjem i iskustvom pojedinih profesora, nego i sa ekonomskim razvojem okruženja, tehnološkim i intelektualnim rastom sredine. U specifičnom slučaju, nastava bibliotekarstva na Filološkom fakultetu prolazi kroz raznovrsne teškoće, od onih koje potiču od nedovoljno razvijene profesionalne svesti bibliotekara u Srbiji, preko neadekvatnih uslova za izvođenje nastave na Fakultetu, do niskog nivoa predznanja koja studenti donesu iz srednjih škola. U uslovima svakovrsnih promena i naročito onih koje je donela reforma visokog obrazovanja u Srbiji, ne čini se da je u ukupnom sagledavanju i vrednovanju radnih rezultata univerzitetskih profesora kvalitet nastave dobio odgovarajuće mesto. Pritisnuti strogim Pravilnikom o postupku i načinu vrednovanja, i kvantitativnom iskazivanju naučnoistraživačkih rezultata istraživača (2008), naročito oni u tzv. mladim – malim, novim ili tangentnim – naučnim disciplinama, ne mogu ostvariti gotovo nikakve prednosti zbog zalaganja u nastavnom procesu, njegove inventivnosti i komunikativnosti, pionirskih pomaka u svojoj oblasti ili uspostavljanja diskursa jedne discipline... Nastava, ta jedinstvena mogućnost razmene između profesora, profesionalaca u određenoj struci i studenata, definitivno je potcenjena.

Rad o nastavi menadžmenta na Katedri za bibliotekarstvo i informatiku Filološkog fakulteta u Beogradu može se posmatrati i kao skromni doprinos prisutnim idejama o neophodnosti novog načina vrednovanja nastave i nauke na domaćim univerzitetima.

LITERATURA

1. Blog za studente bibliotekarstva, koji pohađaju kurs Menadžment u bibliotekama. http://mub-info.blogspot.com/ ( preuzeto 3. 9. 2010).
2. Stokić Simončić, Gordana i Željko Vučković. Menadžment u bibliotekama. Beograd: izd. autora, 2003.
3. Stokić Simončić, Gordana i Željko Vučković. Upravljanje bibliotekama u doba znanja. Istočno Sarajevo: Gradska biblioteka, 2007.
4. Stueart, Robert D. and Barabara B. Moran. Library and information center management. United States: Libraries Unlimited, 2007.
5. Schein, Edgar. "Finding your career anchor". An overview of Edgar Schein's career anchors, 2007. http://lu.com/management/careeranchor.cfm (preuzeto 28. 8. 2010).